Zavist nije nužno loša i ograničavajuća stvar. Kada je osjećate u normalnoj količini ona bi mogla biti veoma korisna za napredak.
Kao i druga osjećanja, zavist može biti vrlo različita po snazi i manifestaciji. U patološkim oblicima postoji zavist koja nas sprječava da se razvijemo. To se može nazvati crnom zavišću. Ali postoji i zavist koja je suprotna od takve i ona se naziva umjerena zavist.
Normalno je imati zdrav osećaj konkurencije. Za naš razvoj takva zavist je veoma važna. Ona nas može potaknuti na bolje stvari i veće uspjehe. Velik dio onoga što radimo i onoga u čemu uspjevamo je proizvod zdrave, i produktivne zavisti.
Osnova našeg razmišljanja je stalno poređenje. Stalno procjenjujemo i uspoređujemo se sa drugima. I naravno, želimo najbolje za sebe. Logično je da gledajući druge koji imaju sve što želimo poželimo da isto to ostvarimo u svom životu.
Često takvo pitanje postaje početak rada koji vodi ka uspjehu. A ako želite da potisnete zavist onda se fokusirajte na svoja postignuća. Ne samo na stvarna, već i na imaginarna ili buduća koje imate u planu. Možete reći: “Pa šta ako je on postao šef odjela, ja ću postati direktor.”
Ili možete sagledati prošlost i jednostavno reći sebi: “Ali ja sam dobio nagradu prošle godine, a on nije.” Zaboravite na ljude koji govore da je zavist loš osjećaj, jer nije. Ona nas itekako motiviše i nadahnjuje. Sjetite se svih ljudi za koje ste znali da žele da padnete, u inat njima ste se trudili postati bolji, zar ne?
Pult / AS info
