HomeIzdvojenoMemorisanje genocida-pjesma”Ljudi Srebreni”– bend “Domavia”

Memorisanje genocida-pjesma”Ljudi Srebreni”– bend “Domavia”

Memorisanje genocida nad Bošnjacima Srebrenice naša je stalna dužnost i obaveza. Memorisanje ima, između ostalog, za cilj da dokumentuje i ukaže na taj, u današnjem civiliziranom svijetu, nažalost, još uvijek prisutan, užasni i najnehumaniji čin – ubijanje ljudi, naročito onih koji nisu u mogućnosti da se brane: nenaoružanih civila, staraca, žena, djece. Sa nadom da se Srebrenica nigdje i nikome ne ponovi.

Memorisanje genocida nad Bošnjacima Srebrenice naša je stalna dužnost i obaveza. Memorisanje ima, između ostalog, za cilj da dokumentuje i ukaže na taj, u današnjem civiliziranom svijetu, nažalost, još uvijek prisutan, užasni i najnehumaniji čin – ubijanje ljudi, naročito onih koji nisu u mogućnosti da se brane: nenaoružanih civila, staraca, žena, djece. Sa nadom da se Srebrenica nigdje i nikome ne ponovi.

Bend nastupa u sastavu: Nedim Zukić (vokal), Eniz Gabeljić (gitara), Faruk Smajlović (bubnjevi) i Darko Knežević (bas).

Muzičke aranžmane radi Eniz Gabeljić (inače multiinstrumentalist) u svom studiju.

Kako kažu, pjesma je posvećena žrtvama genocida, a nastala je kao svojevrstan omaž muzičarima iz Srebrenice, Elviru Hreljiću, Vahdetu Čočiću, Rismetu Džananoviću, Elviru Hreljiću, Samiru Mehiću i drugima, kojima se nije ispunila najveća želja – da zasviraju na slobodnoj teritoriji…

Veliko hvala ekipi pjesme “LJUDI SREBRENI” /Dr. sc. Suadin Strašević/

LJUDI SREBRENI

Pitaš me, mila, šta je to hrabrost –
– a priča sama krene da se ispriča.
Pogledaj, mila – sav beskraj zvijezda
je samo bogda u njihovim djelima.

Hrabrost je kad gledaš sunce
tvoje se gasi
i sliku njenu sakrivenu u njedrima.

A ipak kreneš,
jer put bez kraja
je put do ponosa,
a ne iz očaja.

Šta je to, ja znam.
Ja znam, jer bio sam.
I vidjeh šta je to hrabrost u ljudima.
Znam, ja znam – i sretan sam
da ovu priču ti ispričam:
O njima, srebrenim ljudima.

Pitaš me, mila – al’ nije lako
riječi da slika tugu u očima
koje sve kažu – i znaj, ne lažu
koliko straha je bilo u noćima

kad zemlja i nebo postanu jedno,
dok tihim glasom ime joj dozivaš.

A ipak kreneš – jer put bez kraja
je put iz ponosa,
a ne iz očaja!

Ja znam!
Ja znam, jer bio sam…
I vidjeh šta je to hrabrost u ljudima.
Znam, ja znam – i sretan sam
da ovu priču ti ispričam:
O njima, srebrenim ljudima.

O njima, srebrenim ljudima.

Piše: dr. sc. Suadin Strašević

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here

IZDVOJENE VIJESTI