Nacionalna sigurnosna strategija SAD iz novembra ove godine izaziva brojne reakcije, dok se ovaj strateški dokument analizira iz različitih uglova, pa i iz malih zemalja poput BiH, koje se tu i ne spominju. Ono što je u ovom trenutku jasno jeste da administracija predsjednika Donalda Trampa (Trump) američke interese postavlja na prvo mjesto, oštro kritizira Evropu zbog njene imigracijske politike i odnosa prema opoziciji, odnosno desnici, predviđa mirniju fazu odnosa s Rusijom, te zastoj u procesu širenja NATO-a.
Evropa u problem
– Dominantno je odustajanje od uloge globalnog policajca i svođenje američke interesne sfere na zapadnu hemisferu. To je, ustvari, obnavljanje Monroove doktrine iz 19. stoljeća. Jasno je da SAD više ne vidi Evropu kao svoj prioritet, poruka evropskim državama je da u većoj mjeri moraju preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost, a Trampova strategija kritizira aktuelne politike EU i obraća se pojedinim državama, a ne EU kao cjelini – komentirao je za „Avaz“ Nacionalnu sigurnosnu strategiju SAD vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević, bivši zastupnik u Saboru i ministar u Vladi Hrvatske.
Poruka da se NATO ne treba neprestano širiti izazvala je zabrinutost u zemljama koje kroz članstvo u NATO-u vide trajne garancije sigurnosti. Kovačević smatra da BiH više trebaju brinuti njeni unutrašnji odnosi.
– Da su ti odnosi bili kako treba, vjerovatno bi Bosna već bila u NATO-u. Smanjivanje interesa SAD za Evropu općenito, pa tako i za Balkan, može imati neugodne posljedice, jer je očito da Evropa sama nije u stanju urediti odnose sa zemljama koje žele pristupiti EU. Ni Dejtonskog sporazuma ne bi bilo bez SAD, a vidimo da su Amerikanci utjecajniji u unutrašnjim odnosima u BiH nego EU, unatoč tome što je visoki predstavnik iz EU. Iz toga treba izvući zaključak da bi Evropa trebala koordinirati i pojačati napore usmjerene na konsolidaciju odnosa u BiH i uključivanje BiH barem u EU, ako je već zatvorena perspektiva prema NATO-u. Ipak, mislim da je ta poruka da se NATO ne treba širiti ponajprije usmjerena prema Ukrajini, jer to je američi ustupak Rusiji, koju brine mogući ulazak Ukrajine u NATO. Eventualni ulazak BiH za Rusiju ne bi trebao biti u toj mjeri zabrinjavajući – ističe Kovačević.
Promjene definitivne
Američka vanjska politika promijenjena je od januara ove godine, a ovaj dokument samo je potvrda da su promjene definitivne, podsjeća profesor međunarodnih odnosa na Regent’s univerzitetu u Londonu Neven Anđelić.
Dodaje da se promjene ne odnose samo na tradicionalnu podjelu između izolacionističkog pristupa Republikanaca i intervencionizma Demokrata na vanjskopolitičkom planu, jer je Trampova politika nešto što SAD nisu doživjele do sada.
Poruka da se NATO ne mora neprestano širiti je, na neki način, povratak u 1991., kada je Džejms Bejker (James Baker) to rekao Mihailu Gorbačovu. Međutim, NATO se proširio. Problem Evrope je što se EU nije jednakom brzinom širila i sad postoji nezadovoljstvo – objasnio je Anđelić.
Krenimo u “Aprilski paket 2”, Tramp voli takve inicijative
Anđelić cijeni da će SAD ostati prisutne u BiH, a nastavak integracija naše zemlje problematičan je prvenstveno zbog domaćih aktera, posebno u RS.
Aktuelni režim protivi se članstvu u NATO-u, a blokira i nastavak evropskih integracija.
– Ustavne promjene su neophodne. Krenimo u “Aprilski paket 2”. Tramp voli takve inicijative, da učestvuje u stvaranju novog ustavnog poretka i kreiranju mira i sigurnosti za građane BiH – ističe profesor Anđelić.
Dnevni avaz/ASinfo
