Za mnoge ljude posao dođe kao bijeg od problema i realnosti. Takođe je izduvni ventil mnogim ženama.
Posljednjih godina postalo je normalno da je žena karijerista, dok u prošlosti to nije bilo tako. Sve više ćete primjetiti da se žene okreću ka karijeri više nego ka ostalim sverama svog života i zbog tog će biti osuđene. Ja sam jedna od tih žena koje su se maksimalno posvetile svojoj karijeri.
Prvi razlog za to je da radim ono što volim i u tome uživam. A drugi razlog je to što mi se lakše nositi sa svim poslovnim obavezama nego sa napornim mužem koji me čeka kod kuće. Znam, ja sam ga birala, ali nisam birala to da ostane u dvadesetom vijeku po pitanju razmišljanja.
To je čovjek koji radi od 9 do 3 i očekuje da ga kod kuće dočeka sve po špagu sređeno, spremljen ručak i topla kupka. Sve bi to bilo jako izvodivo da ja imam fiksno radno vrijeme, ali nemam. Pa onda kada dođem kući u 5 popodne počinje drama kako ja namjerno ostajem na poslu duže nego što bi trebalo.
Da, to i radim. Prvenstveno jer tako zarađujem više novca, a drugi razlog je zato što mi je na poslu mnogo bolje nego da trčim kući po usisivač, kutlaču i krpu za čišćenje kuće. Oboje radimo, zašto ja moram biti ta koja će spremate sve obroke?
Shvatam da je lijepo kada žena sprema jelo svom muškarcu, spremam mu i doručak i večeru. Odbijam da trčim kući da bih njemu spremila ručak. Odbijam da trčim kući poslije posla kako bi se dodatno naradila samo da on može odmoriti poslije posla.
I ja želim odmoriti, i ja želim da mi se spremi na gotovo. Zašto on to nekada ne bi mogao uraditi za mene? Baš zato što to ne želi, zato uvijek radije biram svoj posao nego da trčim kući i rintam kao sluga. Prije nego što osudite bilo koga za bio šta, uvijek se podsjetite da nemate pojma o njihovoj priči.
Pult / AS info
