S prvim sumrakom i akšam-namazom večeras počinje sveti mjesec za muslimane cijelog svijeta, mjesec posljednje, ali i svih Božijih objava poslanih ljudskom biću koje u njima traži putokaze i smisao svoga bivstvovanja na planeti. S ramazanom naši gradovi postaju tiši, spokojniji i mirisniji, ali istovremeno i življi, i svečaniji, a ljudi blaži, pažljiviji, humaniji i bogobojazniji. Do te mjere da tokom svakog mjeseca posta, ibadeta, oprosta i dobrih djela naprosto poželimo da on potraje tokom cijele godine.
Dani su to i vlastitog preispitivanja, sabura, analize i propitivanja vlastitih želja i puteva kojima idemo ka njima, ali i inventure našeg odnosa prema sebi, porodici, komšiji, društvu u kojem živimo. Nikada, čini se, kao danas nismo vapili za inventurom, pospremanjem i vlastitim duhovnim pročišćenjem, jer od toga zavisi i budućnost ove – svima, ali nikome kao nama – bitne zemlje. Odgovornost je na svima nama, a posebno na onima što će i ovog ramazana popunjavati prve safove i najviše pričati o njegovim vrijednostima.
Odgovori su vrlo jasni, samo ako ih iskreno u sebi potražimo: lažemo li ili istinu govorimo, radimo li za opći ili lični interes, za mir i sklad ili za nered na zemlji, varamo li ili pošteno živimo, volimo li ili mrzimo, brinemo li dovoljno o ljudima oko sebe, je li nam zaista stalo do onih u nevolji, cijenimo li zemlju, rijeku, šumu, vodu i sve ono što nam je Bog dao…
– Ramazan je poput kovačkog ognja: on odvaja trohu od rude – kazao je u ramazanskom intervjuu “Avazu” reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović.
I nekako tako, pod ramazanskim nakovnjem, i trebaju da otpadnu laž, prevara, bahatost, sebičnost, lijenost, neznanje… svaka troha, pa da iz ramazana izađemo kao bolji ljudi.
