Dok smo bili u rovovima, bili smo im važni i cijenjeni
Nedžad Subašić jedan je od nekoliko stotina rudara koji je jučer pred Vladom FBiH tražio pravdu i humaniji odnos. U razgovoru za „Avaz“ kazao je da s jednom plaćom od 1.000 KM jedva uspijeva pokriti osnovne troškove života. Dugovi se gomilaju, a svakodnevica sve više liči na borbu za goli opstanak.
– Imam ženu i dvoje djece kod kuće, koje izdržavam. Valja platiti struju, telefon, kredite, sve redom. Moja plata iznosi 1.000 maraka. Kad platim račune, nemam više ništa. Ni za cigare, ni za hranu ne ostane. Snalazim se kako znam, ali svaki dan je teže. Banka zove, kasnim s ratama, ružno je. Ovo više nije život nego sramota – kazao je vidno ogorčen Subašić za “Avaz”.
Poručio je da se rudari, uglavnom bivši branitelji države, osjećaju zaboravljeno i izigrano.
– Dok smo bili u rovovima, bili smo im važni i cijenjeni. Danas nikoga nije briga ni gdje radimo, ni šta jedemo. Sad nas samo vuku za nos obećanjima koja nikada ne ispune. Nama ne ostaje ništa, a njima sve ide u džep. Ovo više nije borba za radnička prava, ovo je borba za goli život, a mi živimo kao da ga nemamo – poručio je Subašić.
– Pozajmljujem, snalazim se, ali ovo je dno. Ako odem, sve mi propada ovdje, a njima je to i cilj, da nas natjeraju da sami odustanemo. Mi to više ne možemo trpjeti – zaključio je Subašić.
DnevniAvaz/ASinfo
