
Ime tuzlanskog kapetana, Derviša hadži Hasana-bega, sačuvano je i u književnom stvaralaštvu Derviša Sušića. Međutim, čini se da i književno djelo Meše Selimovića pruža neka od objašnjenja. Naime, moj komšija rahmetli Šefik Hadžimustafić (1936-2013., koji je bio Tuzlak a ljeta je provodio u Priluku), prema svojim saznanjima, u više navrata, uporno mi je tvrdio da je otac književnika Meše Selimovića, posjedovao jednu šumu u Poljicu; gdje je povremeno dolazio sa svojom djecom kao i sa Mešom.
Poznato je da ovakve okolnosti mogu doprinijeti upoznavanju lokalnih predanja i priča o prošlosti. U Poljicu je postojala džamija koju je sagradio tuzlanski kapetan Mahmud paša Tuzlić 1805. godine, dok u Priluku, i danas, postoji džamija koju je sagradio njegov predak tuzlanski kapetan Derviš hadži Hasan-beg 1735. godine. Mjesta Priluk i Poljice, kao srce tuzlanske kapetanije (sa dvije kapetanske džamije) bila su istovremeno i čuvari dubokih sjećanja i predanja o prošlim vremenima.
Ako uzmemo u razmatranje ovaj podatak, pa makar i kao pretpostavku; ili ako su podaci na tragu činjenica, nameću se razmišljanja da je Meša Selimović, još u djetinjstvu, mogao slušati priče i predanja, kroz koja je upoznao lik Derviša Hadži Hasana-bega, učenog šejha, pobunjenog tuzlanskog kapetana, prekaljenog ratnika iz daleke zemlje ruske… (Šejh Ahmed Nurudin, iz djela M. Selimovića: „Derviš i smrt“ bio je šejh mevlevijske tekije). Sve to su zapravo fakti i precizni biografski podaci kapetana Hasana.
Sin Derviša Hasana-bega tuzlanskog kapetana (šejha Hasana), zvao se Ahmed kapetan, a na njegovom nišanu je napisano: „…Derviš Ahmed-beg…“. Ostali Tuzlići koji su ukopani kod jalske džamije u Tuzli nisu se nazivali ili, možda, titulisali sa „Derviš“.
Godine 1772. tuzlanski kapetan Derviš Ahmed-beg, sa zvorničkim kapetanom Abdulah-begom na čelu, sa 2000 Bošnjaka, otišao je na vojnu u Rusiju. Ratovali su kod Hoćima. Njegov mezar je u haremu Jalske džamije u Tuzli i nalazi se neposredno uz mezar njegovog oca Derviša hadži Hasana bega Osmanpašića… (Ti podaci me, između ostalog, podsjećaju na Mešinu „Tvrđavu“)…