Sjećate li se djevojčice Selme koju je prije nekoliko mjeseci udario automobil na pješačkom prelazu magistralnog puta u blizini škole u mjestu Đurđevik? Tom prilikom Selma je teže povrijeđena, slomljeni su joj kuk i karlična kost i od tada traje njena borba za oporavak. Do sada uspješno. Selma je uporna i vrlo hrabra djevojčica a najveća podrška joj je majka i brat, prijatelji i rodbina ali i pisac Stefan Simić koji je na svoj pjesnički način opisao Selmu.
Draga Selma, od četrnaest godina, iz Živinica
Izašla na školski odmor, po užinu
I na pešačkom je udario automobil, koji je nije video
Koji je preticao drugi, koji se zaustavio, da dete prođe
Dete nije prošlo
Pukla joj je karlična kost i kuk
Srećom, preživela
Iako nepokretna, prikovana za krevet, već mesecima
Veruju da može da se vrati
Nešto malo pre toga, ostala je bez tate
Šta je sve snašlo za njenih četrnaest godina
Koliko toga što mora da nosi i podnosi
Kako joj reći – dušo, biće sve u redu
Prošlo je ono najgore
Život se nastavlja –
Kako joj reći – tvoje tek dolazi
Snaga je u tebi jača od slabosti
Možeš ti to –
Kako joj reći – nisi sama
Imaš sve one ljude koji te vole
I koji će stati iza tebe –
Kako joj reći bilo šta
Kada je strah jači
Strah od smrti, strah od bola, strah od svega
Kako je prevesti na drugu stranu života
Kako joj približiti ljubav, poverenje, sigurnost
Kada je pogođena tamo gde najviše boli
Kako
Pažnjom najbližih
Pruženom rukom
Poverenjem
Da shvati i oseti da nije čitav svet
Nemaran i nesavestan
Da je dovoljno onih
Pored kojih će moći da ugreje
Srce i dušu
Da je toliko mesta koje tek treba da vidi
Ljudi upozna
Da nije sama u svom svetu
I da je čeka nešto lepše
Nije joj dovoljno to reći, nego pokazati
Biti uz nju
Vratiti joj osmeh na lice
Da shvati i oseti koliko može
Možda i više nego pre
Da ne poveruje svojim strahovima
Nego nadama
Da ne poveruje da se sve završava
Nego tek počinje
I za nju, i za njene najbliže
Da posle kiše, uvek dolazi sunce
Jednom mora
A njeno je tu, iza oblaka
I čeka je
Da zakorači hrabro u sutra
Zajedno sa onima koji je vole
I koji će je tek zavoleti
Svesna da svako nosi svoju bol
I rane
Njene jesu veće
Ali zaceliće ih
Njena mladost
I ljubav svih onih koji je čuvaju
Srećni, što je hrabra
Srećni, što je ponosna
Srećni, što je uspela da se izvuče
Mnogi ne bi
Ona jeste
Ona je pobednik
Ona je heroj
Ona je neko
Ko je sve to podneo
I nastavlja dalje
Ne daj se Selma
I zbog svih onih koji te vole
A i zbog sebe
Nisi sama
Ponavljaj to stalno
Niti ćeš ikada biti
Nekad je nesreća, samo udarac sudbine
I put do ljudi
Koje inače nikada ne bi srela
Shvati to kao poruku
Dodatnu snagu
Koja će ti pomoći
Da budeš još jača
I da mnogo pre svih shvatiš
Nešto što možda nikada ne bi shvatila
Koliko život može da bude lep
Nakon svih nevolja
Kada prođu
A ti ponovo budeš ono što jesi
Srećna, svoja i slobodna
Zahvalna životu
Koji ti je dao drugu šansu
Mnogima nije
Poruku koju smo dobili u naš inbox od Selminih prijatelja prenosimo u cjelosti.
Selma Ramić je djevojčica koja ima 14 godina. Živi u Đurđeviku i pohađa osnovnu školu “Đurđevik”. Prije nekoliko mjeseci na pješačkom prelazu ispred škole, pokosio je automobil kojim je upravljao nepažljivi vozač, i nanio joj teške povrede. Selmi je pukao kuk, i karlična kost. Samo dva mjeseca prije toga Selmi je umro otac, koji se od samog njenog rođenja borio sa teškim oboljenjem srca. Djevojčica je nakon udesa koji je preživjela bila na ivici da ostane nepokretna. Nešto više od tri mjeseca je ležala nepokretna. Zahvaljujući njenoj hrabrosti uz pomoć dobrih ljudi iz Živinica i Gradačca Selma je napokon stala na svoje noge. Obzirom na veliki stres koji je preživjela bila joj je potrebna psihološka pomoć i podrška u vidu motivacije za dalju borbu. Tu nam je svoju pomoć pružio naš prijatelj Stefan Simić. Dok je Selma bila u banji napisao je tekst o Selmi. Nakon toga su bili stalno na vezi. Selma je i sama počela da piše tekstove i pjesme. Obzirom na svoje povrede i boravak u bolnici Selma nije bila u mogućnosti da prisustvuje nastupu Stefana Simića u Živinicama. Nakon što je prije par dana izašla iz bolnice, priredili smo Stefanov nastup kod Selme kući. Ogromna sreća i radost za Selmu kao i ljude koji se bore da se što prije oporavi od svih trauma koje je preživjela i preživljava.
Najljepše u svemu ovome što Selmin oporavak stvarno odlično napreduje. Mada je ozbiljna i teška povreda ona nakon što nije mogla pomjerati noge pa je počela da hoda uz pomoć guralice, sada hoda uz pomoć štaka. Nadamo se uskoro i bez štaka. Takođe, ako Bog da, nadamo se da će se vrlo brzo pridružiti svojim drugarima u školi.
Selma je do sada bila odlična učenica iako živi u jako teškim i skromnim materijalnim uslovima.
Bez oca, sa majkom koja je posvećena njenom oporavku. I ima starijeg brata koji jedini radi za neku skromnu platu.
