NESIB MALKIĆ 5.7. 1961. – 25. 10. 1993.
I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate! ( Kur´an / El-Bekare, 154 )
Nesib Malkić rođen je u Gornjim Dubravama (Živinice) 5. jula 1961. godine općina Živinice kao peto od osmero djece roditelja Hamdije i Ajke.
Pored Nesiba, porodica Malkić je imala još 3 sina i 4 kćerke. Po ugledu na oca Hamdiju koji je bio zastavnik u bivšoj JNA, odlučio je da postane profesionalni vojnik. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu nakon čega upisuje srednju vojnu školu u sarajevskoj bivšoj kasarni “Maršal Tito”.
Poslije srednje škole koju je završio odličnim uspjehom, upisuje višu vojnu školu – odsjek ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana. Pored toga završava i specijalističku obuku u Zadru. I bio je aktivno vojno lice.
Bivšu JNA napušta početkom aprila 1992. godine u činu kapetana i stavlja se na raspolaganju općinskom štabu Teritorijalne odbrane Kladanj.
9. maja. 1992. raspoređen je na dužnost komandira čete TO Živinice a ubrzo postaje i načelnik općinskog štaba TO Živinice.
Formiranjem 210. brdske brigade postaje njen prvi komandant. Formiranjem operativne grupe 6 (OP-6), koja je bila pod direktnom komandom Glavnog štaba Armije RBiH, postaje načelnik štaba te OG.
POGIBIJA KOMANDANTA MALKIĆA
25. oktobra 1993. sve je krenulo naopako već od jutarnjih sati. U Komandi nije bilo dovoljno goriva, i umjesto u deset ujutro komanda je tek kasno poslijepodne u sumrak došla na lokaciju odakle su trebali vršiti izviđanje.
S obzirom da je bio oktobar, dio puta kojim je komandant Malkić s komandantima svojih bataljona trebao doći do linija prema Varešu bio je prilično vlažan. U rejonu Crnoriječke visoravni odlučili su da se iskrcaju iz vozila i nastave šumskim putem pješke. Spontano se oformila grupa oko komandanta brigade. Prema sjećanju njegovih oficira Malkić je bio veoma zabrinut situacijom u Stupnom Dolu. Kada su došli u neposrednu blizinu brda s kojeg se mogao vidjeti Stupni Do u plamenu, eksplodirala je prva granata. Pala je nekih 100 metara dalje. Pukovnik Sead Paravlić rekao je da se prije korekture vatre popnu na obližnje brdo odakle su trebali vršiti izviđanje Stupnog Dola.
“Potrčali smo prema šumi u zaklon i tada se čuo rotirajući zvuk druge granate.” (Husein JUSIĆ, saborac i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)
Bilo je oko 16:40 sati. Granata je pala tačno na mjesto kuda su se kretali komandant Nesib Malkić i njegovi oficiri. Pet oficira je teško ranjeno, a komandant brigade Nesib Malkić bio je na mjestu mrtav. S njim su poginuli i načelnik štaba brigade Fikret Andelić, Sead Paravlić, Nevres Šišić i Nermin Forčaković koji je poslije podlegao od zadobijenih rana.
Brigada kojom je komandovao, nakon njegove pogibije dobila je naziv 210. viteška brigada „Nesib Malkić”.
Bio je nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan od 1993. Posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine.
“Orden heroja oslobodilačkog rata dodjeljuje se priupadnicima oružanih snaga i drugim građanima koji su se istakli izvanrednim junačkim podvizima u borbi protiv neprijatelja i koji predstavljaju naročiti primjer junaštva. Orden heroja oslobodilačkog rata može se, pod istim uvjetima, izuzetno dodjeljivati vojnim jedinicama i ustanovama.”
(čl. 10 tačka 3 Uredbe o herojima rata)
AS info
