Samo roditelj zna koliko je roditeljstvo teško, i svaki roditelj odgaja djecu najbolje što može sa onim što posjeduje u sebi.
Kako se naša porodica proširila na 5 članova shvatili smo da nam treba više novca, zbog čega je moj suprug odlučio otići na poslovni put tokom kojeg će zaraditi više. Tada sam prvi put shvatila kako je bilo mojoj samohranoj majci. Tek tada sam shvatila da je nisam dovoljno cijenila.
Odlazak na posao dok su djeca u vrtiću i školi, povratak sa posla, pripremanje ručka, pripremanje večere, kupanje djece, pomaganje u domaćim zadacima, uspavljivanje, nervoza, cmizdrenje… Ja sam se sa tim morala suočavati svaki dan dvije sedmice koliko je moj muž oldazio na poslovna putovanja.
No, moja majka je tako živjela cijeli život, svaki dan. Sa troje djece, kao ja, i jednim poslom niko od nas je nije dovoljno cijenio. Nismo znali kroz šta prolazi i pamtili smo je kao nervoznu ženu koja je često plakala i nije imala dovoljno vremena da nas sasluša.
Pamtili smo je kao ženu koja prevrće očima svaki put kada učinimo neku glupost u igri ili školi. Moja braća i ja smo u mladosti krenuli lošim putem jer nismo imali dovoljno pažnje u svom domu. Za sve smo krivili svoju majku. Ni pojma nismo imali koliko joj je bilo teško.
Ni pojma nismo imali da je davala od sebe najviše što je mogla. Mislim da moja braća ni danas to ne shvaćaju jer imaju sjajne supruge i svekrve koje preuzimaju većinu brige o djeci. Dok ja, koja sam trenutno osuđena na život kojim je ona živjela shvatam koliko je iscrpljena bila.
Žao mi je što djeca nemaju pojma kroz šta njihovi roditelji prolaze. Djetetu je teško shvatiti da i oni imaju svoj život, svoje brige mimo kuće… Osuđujemo ih najstrašnije dok bi trebali da im olakšavamo stvari. I niko ne može shvatiti kako je biti roditelj dok to ne postane.
Žao mi je što sam svoju majku dala u zaborav, samo zato što nisam bila dovoljno otvorenog uma da shvatim da je bilo teže njoj kao majci nego meni kao djetetu.
Pult / AS info
