Decenijama pojedine porodice u Bosni i Hercegovini pokušavaju dobiti odgovor na pitanje šta se dogodilo s njihovom djecom koju su rodili, a potom dobili informaciju da su preminula, dok tijela nikada nisu vidjeli niti su mogli pouzdano utvrditi gdje su sahranjena.
Priče o navodno nestalim bebama iz porodilišta godinama izazivaju sumnje i bol roditelja. Iako nema dokaza da su bebe sistemski ukradene, pojedinačni slučajevi ostavljaju brojna pitanja.
Blizanci iz Tuzle
Dragica i Goran Plauc dobili su 5. augusta 1993. godine blizance u Tuzli. Prema njihovom svjedočenju, nakon što im je rečeno da su dječaci rođeni živi, naknadno su obaviješteni da su preminuli.
Roditelji tvrde da nikada nisu vidjeli tijela svojih sinova niti su dobili uvjerljiv dokaz o njihovom ukopu.
Kasnije su u matičnim zapisima pronašli podatke o dječacima Dragan i Zoran, ali s pogrešno upisanim prezimenom. Godinama su pokušavali utvrditi šta se dogodilo.
Pronašli su dvojicu mladića u Austriji za koje su sumnjali da bi mogli biti njihovi sinovi, ali je DNK analizom utvrđeno da nisu njihova biološka djeca.
Adnan Bečić – Zenica
Amra i Hamdija Bečić iz Visokog dobili su 1. aprila 1994. godine blizance Admira i Adnana u Kantonalnoj bolnici Zenica.
Roditeljima je nekoliko dana kasnije rečeno da je Adnan preminuo nakon što se, prema objašnjenju koje su dobili, ugušio.
Hamdija je tražio potvrdu o smrti, ali, prema njegovom svjedočenju, nije je dobio. Kada su roditelji pokušali preuzeti tijelo, rečeno im je da je bolnica već obavila ukop.
Obilazili su groblje, ali nisu pronašli Adnanov grob.
Roditelji su godinama pokušavali saznati gdje je njihov sin sahranjen i šta se zapravo dogodilo.
Sara iz Banje Luke
Jedan od najnovijih slučajeva dogodio se 2018. godine u Banjoj Luci.
Aleksandra Đilas rodila je djevojčicu u UKC-u Republike Srpske 6. septembra 2018. godine. Dijete je trebalo dobiti ime Sara.
Roditeljima je nakon poroda prvo rečeno da je s bebom sve u redu, a dva dana kasnije saopćeno im je da je preminula.
Roditelji tvrde da nisu vidjeli tijelo niti su prisustvovali ukopu.
Prema službenim podacima, tijelo je 11. septembra preuzeto i trebalo je biti sahranjeno 8. oktobra. Međutim, kada su roditelji kasnije pokušali provjeriti grobno mjesto, pronađeni posmrtni ostaci nisu pripadali njihovoj kćerki. DNK analizom utvrđeno je da ostaci nisu Sarini.
Slučaj je prijavljen nadležnim institucijama, ali je ranije donesena naredba o nesprovođenju istrage, uz obrazloženje da nije utvrđen osnov sumnje da je počinjeno krivično djelo.
Banjalučko Okružno javno tužilaštvo formiralo je predmet 2024. godine o banjalučkoj bebi Sari.
Pitanje koje ostaje
Ova tri slučaja razlikuju se po vremenu, okolnostima i dostupnoj dokumentaciji, ali imaju zajedničku tačku. Roditelji tvrde da nakon informacije o smrti nisu dobili tijelo djeteta niti odgovor koji bi otklonio njihove sumnje.
Zbog toga priče o bebama koje su navodno nestale iz porodilišta i danas ostaju jedna od najbolnijih tema za porodice koje traže odgovore.
Ono što je neophodno naglasiti jeste da nema pravosnažne potvrde da su ova djeca ukradena. Ali slučajevi u kojima nema jasnog traga o tijelu, ukopu ili identitetu posmrtnih ostataka ostavljaju pitanje koje za roditelje traje decenijama: gdje su njihova djeca?
Dnevni avaz/As info
