U Bosni i Hercegovini ove godine prvi put bit će održani izbori uz biometrijsku identifikaciju birača i skenere glasačkih listića. I to nije mala stvar.
Biometrija treba spriječiti da neko glasa umjesto drugog birača. Skeneri trebaju smanjiti prostor za manipulacije prilikom brojanja. Papirni listić ostaje, ali rezultat prvi put dobija dodatni mehanizam kontrole. Da pojednostavimo. Više kontrole, manje prostora za izborne mahinacije.
Podsjetimo na slučaj Fahrudina Radončića. Njegov izborni rezultat iz 2010. i 2014. godine možda je najbolja ilustracija zašto je ova tema toliko važna. Radončić je nakon oba izborna ciklusa javno ukazivao na nepravilnosti u izbornom procesu, uključujući i problem nevažećih glasačkih listića, te da je zbog toga izgubio izbore i da to nije bio odraz stvarne volje birača. On je 2022. godine podsjetio da su međunarodne institucije konstatovale „brutalne krađe“ na izborima 2010. i 2014. godine i da je on zapravo pobijedio u oba izborna ciklusa.
Dvanaest godina kasnije uvodimo tehnologiju koja bi upravo takve stvari trebala učiniti mnogo lakše provjerljivim.
Da je 2010. ili 2014. godine postojala biometrija, bilo bi mnogo teže glasati umjesto drugog birača. Da su postojali skeneri, bilo bi mnogo teže manipulirati prilikom brojanja. I onda dolazimo do sasvim legitimnog pitanja: da li bi rezultat izbora za člana Predsjedništva BiH 2010. ili 2014. godine bio isti da je tada postojao sistem koji danas uvodimo? Ko bi tada bio pobjednik? To je pitanje koje se posve logično nameće kada nakon toliko godina konačno uvodimo mehanizme koji bi trebali dati veću sigurnost izbornom rezultatu.
Godinama se od građana traži da vjeruju biračkim odborima. Da vjeruju zapisnicima. Da vjeruju prebrojavanju. Da vjeruju da je sve urađeno kako treba. A kada se pojavi sumnja, onda se sve najčešće završi na „ljudskoj grešci“. Ili, narodski rečeno – pojeo vuk magarca. E, pa izbori nisu stvar vjerovanja. A Boga mi ni vuka, ni magarca.
Ako je sve urađeno pošteno, tehnologija nikome ne bi trebala smetati. Naprotiv. Onaj ko vjeruje u svoj izborni rezultat trebao bi prvi tražiti što više kontrole. Skener ne glasa ni za SDA, ni za SBB, ni za SDP, ni za SNSD, HDZ, DF… niti za bilo koga drugog. Biometrija ne bira pobjednika. Tehnologija ne određuje političku volju građana. Ona samo treba spriječiti da neko drugi tu volju promijeni. Jer problem nije u tome ko će pobijediti. Problem je ako građanin nakon izbora ne može biti siguran da je njegov glas zaista završio u zbiru glasova stranaka ili kandidata kome ga je on dao. Izbori 2026. zato nisu samo još jedni izbori. Oni su test. Test da li će Bosna i Hercegovina konačno imati izbore na kojima neće biti dovoljno reći: „Vjerujte nam.“
Ako tehnologija uradi ono zbog čega je uvedena, nakon zatvaranja biračkih mjesta bit će manje prostora za ono što godinama prati naše izbore. Sumnje u izborne krađe, prevoženje i zamjene vreća s glasačkim listićima u privatnim automobilima, pritiske i prijetnje palicama na biračkim mjestima, dopisivanje glasova strankama i kandidatima i sve ono zbog čega se nakon svakih izbora ponovo pitamo: je li konačni rezultat zaista pravi i pošteni rezultat ili rezultat izborne krađe?
Dnevni avaz/As info
