Suočen s ovakvom izuzetnom trilemom, autor smatra da bi mu se prva opcija, koja nudi brz i parcijalan dogovor, na kraju mogla učiniti neodoljivom.
U svojoj analizi za britanski Telegraph, novinar Dejvid Bler (David Blair), koji posjeduje dvadesetogodišnje iskustvo u praćenju vanjske politike, objavio je da se Donald Tramp (Trump) u ratu protiv Irana suočava s tri opcije, pri čemu su sve tri varijante loše.
Bler ističe kako je teško pokloniti povjerenje Trampovim zvaničnim najavama.
Navodi da je prošlo više od dvije sedmice otkako je predsjednik 17. aprila za CBS News izjavio da je Iran “pristao na sve”.
Međutim, samo četiri dana nakon toga, potpredsjednik Džej Di Vens (JD Vance) iznenada je otkazao planirano putovanje u Pakistan kako bi se sastao s iranskim predstavnicima jer, u stvarnosti, gotovo ništa od dogovora nije postojalo.
Diplomate na međunarodnim samitima često koriste uzrečicu
– Ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno”.
Nasuprot tome, Trampov specifičan stil diplomatije taj princip okreće naglavačke, jer on ležerno proglašava da je čitava situacija riješena u trenucima kada zapravo ništa nije razriješeno.
Prema Blerovoj analizi, Tramp pred sobom ima tri konkretna puta.
Brzi sporazum za ponovno otvaranje moreuza
Iran je već izašao s prijedlogom formule po kojoj bi se obnovila slobodna plovidba, pod uslovom da Amerika prekine blokadu iranskih luka i obeća da se neće vraćati ratnim dejstvima.
Ipak, ovakav brzi sporazum vjerovatno ne bi obuhvatio dodatna ograničenja za iranski nuklearni program, osim pukog priznavanja zatečenog stanja u kojem se trenutno ne vrši obogaćivanje uranija.
Sva ostala sporna pitanja, poput raketnog programa i “terorizma”, ne bi bila ni dotaknuta, dok bi daljnja nuklearna ograničenja jednostavno bila ostavljena za neke buduće pregovore.
Prednosti ovakovog puta su da bi ponovno uspostavljanje prometa kroz moreuz uzrokovalo bi pad cijena nafte i spasilo globalnu ekonomiju s ruba ponora. Tramp bi takav ishod nesumnjivo predstavio kao veliku pobjedu.
S druge strane, nedostaci bi bili idući: ukidanjem embarga na luke i odustajanjem od vojne akcije, Amerika bi drastično umanjila svoj kapacitet pritiska na Iran.
Sveobuhvatni sporazum
Postoji rizik da se sveobuhvatni sporazum o nuklearnim i drugim temama nikada ne dogodi ili da bude znatno slabiji. Ako iranski lideri nisu poklekli pod udarima i embargom, nema razloga da pristaju na ustupke kada pritisak nestane.
Također, dopuštanje ovakvog dogovora značilo bi implicitno priznanje da iranski režim kontroliše ovu ključnu pomorsku rutu, čemu bi se Benjamin Netanjahu (Netanyahu) oštro usprotivio.
Zadržavanje američkog embarga na iranske luke i insistiranje na sveobuhvatnom sporazumu
Prednosti bi bile da u slučaju uspjeha ovakovog pristupa bi se Americi omogućio ne samo otvaranje moreuza, već i trajno rješavanje nuklearnog pitanja i svih ostalih otvorenih sporova s Teheranom.
A nedostaci dok se taj sporazum čeka bi se odrazili na moreuz koji bi ostao zatvoren, a svjetska ekonomija bi nastavila tonuti prema krizi.
Iran bi mogao zadržati tvrdokoran stav, odbijajući popuštanje pod blokadom. Režim u Teheranu bi mogao kalkulisati da će Trampova odlučnost popustiti prije nego što globalna ekonomija bude potpuno uništena, čime bi se on bio prisiljen vratiti na prvu opciju.
Povratak ratu
Tramp bi u ovom scenariju mogao pokušati upotrijebiti vojnu silu kako bi otvorio moreuz i iranskom režimu diktirao vlastite uslove za cjelokupno rješenje krize.
Ovo bi značilo direktan povratak u ratno stanje. Svaki pokušaj prisilnog otvaranja moreuza bio bi ekstremno rizičan i gotovo sigurno bi zahtijevao angažman američkih kopnenih trupa.
Tokom trajanja operacije moreuz bi ostao blokiran, što bi donijelo katastrofalne posljedice za snabdijevanje energijom i svjetsku ekonomiju.
Na kraju, osim ako iranski režim ne bude potpuno svrgnut, njihovo vojno dominantno vodstvo možda i dalje ne bi prihvatilo američke diktate.
Bler zaključuje da je Tramp sam sebe doveo u poziciju u kojoj nema dobrih izlaza.
Suočen s ovakvom izuzetnom trilemom, autor smatra da bi mu se prva opcija, koja nudi brz i parcijalan dogovor, na kraju mogla učiniti neodoljivom.
DnevniAvaz/ASinfo
