Umjesto povlačenja grantova i povoljnih kredita, entitetske vlade se skupo zadužuju na Londonskoj berzi.
Dok susjedna Crna Gora povlači rekordne iznose sredstava iz evropskih fondova i ulaže ih u izgradnju škola i vrtića, modernizaciju puteva, energetiku, digitalizaciju, zaštitu životne sredine i razvoj lokalnih zajednica, aktuelne vlasti u BiH drže nas na dnu liste zemalja aspirantica za članstvo u EU i ozbiljno se poigravaju sa sudbinom države i građana. Kako je saopćila ministrica evropskih poslova Crne Gore, Maida Gorčević, Crna Gora je u posljednje tri godine ostvarila najbolje rezultate u korištenju sredstava iz fondova EU, a samo tokom prošle godine povukla je više od 245 miliona eura. Radi se o novcu iz IPA fondova i Plana rasta, te drugih programa EU.
Partikularni interesi
U isto vrijeme, samo iz Plana rasta BiH je već izgubila više od 200 miliona KM, izvjesno je da će ostati i bez dodatnih više od 729 miliona KM, a prijeti joj gubitak kompletnog iznosa od 976,6 miliona eura, odnosno više od 1,9 milijardi maraka, koliko je iz ovog fonda bilo namijenjeno za našu zemlju. Za transfer prve tranše neophodna je ratifikacija sporazuma o finansijskom instrumentu i ugovora o kreditu i imenovati glavnog koordinatora, što bh. vlasti dosljedno ignoriraju.
– Administracija koja se bavi evropskim integracijama radi maksimalno koliko može u datim okolnostima. I ti ljudi su poprilično frustrirani ovom zadnjom dinamikom, jer frustrirajuće je kad imaš takvu ponudu i tolike mogućnosti da neko iz dnevnopolitičke obijesti i partikularnih interesa ne da da unaprijediš sistem i dođeš do sredstava koja te sljeduju u ovom procesu – kaže prof. dr. Lejla Ramić-Mesihović, šefica Odsjeka za međunarodne odnose i evropske studije na Burch univerzitetu u Sarajevu.
Dodaje da je iznos bespovratne pomoći EU za BiH, ne računajući povoljne kredite, od rata do danas oko 3,5 milijardi eura, a na raspolaganju smo imali još najmanje toliko. Radi se o sredstvima koja bi direktno unaprijedila status privrede i život građana. Ramić Mesihović dijeli ogorčenje da se, umjesto povlačenja grantova i povoljnih kredita, entitetske vlade skupo zadužuju na Londonskoj berzi.
Kašnjenje agende
Podsjeća da smo kasnili i s dostavljanjem Reformske agende, te da je ona sačinjena bez Programa integriranja.
– Kako znaš šta ti je mjera, ako ne znaš ko ti šta, u okviru kojeg prioriteta i s kojim resursima radi? Mene to frustrira. Busamo se pričama oko pregovarača i timova, svima su puna usta zelenog svjetla za pregovore, a nemamo Program integrisanja bez kojeg ne možemo uraditi skrining, ili planirati budžet za aktivnosti od strateškog značaja – kaže profesorica Lejla Ramić-Mesihović.
Šta gube građani?
Od šest milijardi iz Plana rasta trećina su grantovi, a ostalo su vrlo povoljni krediti. A sredstva se daju za slobodno kretanje roba i uklanjanje administrativnih i infrastrukturalnih barijera, za slobodno kretanje radnika, pristup Jedinstvenom području plaćanja u eurima, olakšavanje cestovnog transporta, dekarbonizaciju energetskih tržišta, jedinstveno digitalno tržište…
To nisu imaginarne stvari, to bi ljudi osjetili. Plan rasta ističe naredne godine, a sad je sredina 2026. – ističe Ramić-Mesihović.
DnevniAvaz/ASinfo
