Na taj dan, 14. juna 1992. godine, koji je tada bio četvrti dan Kurban bajrama, u kući Adema Omeragića živo je spaljeno više od 70 civila – žena, djece i starijih osoba. Za mnogima od njih posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.
Predsjednica Udruženja Bakira Hasečić podsjeća da zločin u Pionirskoj nije bio izolovan slučaj: “Ne radi se samo o živoj lomači u Pionirskoj ulici. Tu je i 27. juni, kada se desila živa lomača na Bikavcu, ali nema sela u Višegradu gdje nema takvog zločina. Zato kažem – Višegrad je grad živih lomača.”
Preživjele žrtve i članovi porodica danas će se okupiti u kući Sumbule Zebe, mjestu koje čuva bol i pitanja bez odgovora – gdje su ostaci njihovih najmilijih?
„Znamo da u Višegradu ima dobrih ljudi, koji se mole, drže običaja, ali 33 godine šute i ne govore gdje su tijela. Znaju. I to boli,“ izjavila je Hasečić, dodavši da je bilo dojava o lokacijama, ali da se nijedna nije pokazala tačnom.
U dvjema živim lomačama – u Pionirskoj ulici i na Bikavcu – u junu 1992. godine ubijeno je više od 140 osoba. Najmlađa žrtva bila je beba stara svega dva dana.
Za zločin u Pionirskoj ulici Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio je Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, a Sredoja Lukića na 27 godina. Radomir Šušnjar, koji je izručen BiH 2018. godine, pravosnažno je osuđen 2021. na 20 godina zatvora.
TuzlaLive/ASinfo
